UTVRĐIVANJE VREDNOSTI RADI NAPLATE TAKSE

1. U parničnom postupku

Član 21.

U parničnom postupku takse se plaćaju prema vrednosti predmeta spora.

Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, odredbe propisa o parničnom postupku na osnovu kojih se utvrđuje vrednost spora radi određivanja stvarne nadležnosti i sastava suda primenjuju se i prilikom određivanja vrednosti spora radi naplate takse.

Vrednost predmeta spora radi naplate takse utvrđuje se prema vrednosti koju predmet spora ima u vreme podnošenja tužbe.

Pod vrednošću predmeta spora u smislu stava 2. ovog člana podrazumeva se vrednost glavnog zahteva.

Član 22.

Ako se jednom tužbom obuhvati više zahteva protiv istog tuženog, bez obzira da li se svi zahtevi zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu ili ne, vrednost predmeta spora radi naplate takse određuje se prema zbiru vrednosti svih zahteva.

U slučaju formalnog suparničarstva - ako više lica podnese jednu tužbu ili ako je više lica tuženo jednom tužbom, a predmet spora su zahtevi, odnosno obaveze iste vrste koji se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu, vrednost predmeta spora radi naplate takse određuje se prema vrednosti svakog pojedinog zahteva.

Član 23.

Ako tužilac jednom tužbom obuhvati dva ili više tuženih i traži da tužbeni zahtev bude usvojen prema sledećem tuženom za slučaj da ne bude usvojen prema onome koji je u tužbi naveden pre njega ili ako prema svakom od njih postavlja isti zahtev ili ako prema pojedinim od njih ističe različite zahteve koji su u međusobnoj vezi, vrednost predmeta spora radi naplate takse određuje se prema zahtevu čija je vrednost veća.

Član 24.

Ako je predmet spora pravo na zakonsko izdržavanje ili potraživanje pojedinih iznosa zakonskog izdržavanja, vrednost predmeta spora radi naplate takse računa se prema zbiru davanja za tri meseca, ako se izdržavanje ne traži za kraće vreme.

Član 25.

Ako je predmet spora nasledno pravo na celoj zaostavštini, kao vrednost predmeta spora uzima se vrednost čiste zaostavštine, a ako je predmet spora samo jedan deo zaostavštine ili određena stvar iz zaostavštine, kao vrednost predmeta spora uzima se čista vrednost tog dela, odnosno stvari.

Član 26.

Vrednost predmeta spora u svojinskim i državinskim sporovima o nepokretnostima i u sporovima o pravu korišćenja nepokretnosti, određuje se prema tržišnoj vrednosti nepokretnosti koja je predmet spora, ali ne može biti manja:

1) za zemljište: od trostrukog iznosa katastarskog prihoda sa zemljišta;

2) za zgrade ili posebne delove zgrada - od trogodišnjeg iznosa stanarine, odnosno zakupnine, a ako ne postoji ugovor kojim se utvrđuje visina stanarine, odnosno zakupnine, ta visina će se utvrditi prema visini stanarine, odnosno zakupnine slične zgrade ili posebnog dela zgrade u mestu u kome se nalazi zgrada.

Član 27.

Kao vrednost predmeta spora radi naplate takse uzima se:

1) u deobnim parnicama - vrednost onog dela imovine koji tužilac traži da mu se deobom izdvoji iz zajedničke imovine ali da ta vrednost ne može biti manja od 5.000 dinara;

2) u parnicama u kojima je predmet spora izvršenje kakve radnje, nečinjenje ili trpljenje ili izjava volje ili utvrđenje da postoji ili ne postoji neko pravo ili pravni odnos ili da se utvrdi istinitost ili neistinitost kakve isprave - iznos koji je tužilac označio u tužbi, ali taj iznos ne može biti manji od 2.500 dinara;

3) u parnicama za poništaj presude izbranog suda - iznos koji je stranci dosuđen, a ako se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos merodavna je vrednost koju je tužilac označio u tužbi, a koja ne može biti manja od 2.500 dinara;

4) u parnicama za proglašenje prestanka važnosti ugovora o izbranom sudu - iznos od 12.500 dinara;

5) u sporovima o otkazu ugovora o najmu ili zakupu stvari, o otkazu ugovora o korišćenju, odnosno zakupu stana ili podstanarskog ugovora i u sporovima za iseljenje iz stana - iznos od 2.500 dinara;

6) u sporovima o otkazu ugovora o zakupu poslovnih prostorija ili po tužbi za iseljenje iz poslovnih prostorija - jednogodišnji iznos zakupnine;

7) u sporovima zbog smetanja poseda - iznos od 2.500 dinara;

8) u sporovima radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva - iznos od 2.500 dinara;

9) u sporovima radi utvrđenja punovažnosti braka, poništenja ili razvoda braka - iznos od 12.500 dinara;

10) u sporovima o stvarnim i ličnim službenostima i o doživotnom izdržavanju - iznos od 12.500 dinara;

11) u sporovima o utvrđivanju reda prvenstva potraživanja u izvršnom postupku - visina potraživanja, a najviše 2.500 dinara.

Ako se zajedno sa brakorazvodnim sporom ili sporom radi utvrđivanja očinstva raspravlja i zahtev za izdržavanje deteta ili bračnog druga, naplaćuje se samo jedna taksa i to prema vrednosti prema kojoj se naplaćuje taksa za brakorazvodni spor, odnosno za spor za utvrđivanje očinstva.

Ako se u nekom od postupaka traži obezbeđenje dokaza pre pokretanja parničnog postupka kao vrednost merodavna za naplatu takse uzima se iznos od 2.500 dinara.

Član 28.

Ako se po odredbama čl. 21. do 27. ovog zakona ne može utvrditi vrednost predmeta spora, kao vrednost se uzima iznos od 10.000 dinara, bez obzira koji je sud nadležan za rešavanje spora.

Član 29.

Iznos takse koju je takseni obveznik dužan da plati obračunava, u skladu sa odredbama ovog zakona, lice koje odredi predsednik suda.

Kontrolu obračunate i naplaćene takse vrši sudija - predsednik veća koji vodi postupak, odnosno ovlašćeno lice koje preduzima radnje.

Kontrola iz stava 2. ovog člana vrši se na taj način što je sud dužan da po prijemu tužbe na brz i pogodan način utvrdi vrednost spora, odnosno da proveri vrednost označenu u tužbi, kao i na osnovu nje određeni iznos takse. Ispitivanje vrednosti spora sud će preduzeti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako ono nije održano, na prvom ročištu za glavnu raspravu, pre početka raspravljanja o glavnoj stvari. Ako utvrdi da u tužbi nije označena odgovarajuća vrednost spora ili ako utvrdi da taksa nije pravilno obračunata i naplaćena sud će rešenjem odrediti iznos takse, koju je takseni obveznik dužan da plati.

Kada se radi o naplati takse i tuženi može podneti prigovor da je u tužbi vrednost predmeta spora previsoko određena i tada će sud rešenjem odrediti vrednost merodavnu za naplatu takse i iznos takse koju je takseni obveznik dužan da plati.

Prigovor iz stava 4. ovog člana tuženi može istaći najkasnije do završetka pripremnog ročišta, a ako ono nije održano na prvom ročištu za glavnu raspravu, dok se sud nije upustio u raspravljanje.

Protiv rešenja iz st. 3. i 4. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.